Obrazovanje odraslih: od preživljavanja do osnaživanja
U okviru kampanje promocije obrazovanja odraslih 2025, predstavljamo tekst profesora Jovana Miljkovića, redovnog profesora na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, Odsjek za pedagogiju i andragogiju. Njegov tekst nas vodi na duboko promišljeno putovanje kroz historiju i suštinu ljudske potrebe za učenjem – od prvih plemenskih zajednica do savremenih izazova obrazovnog menadžmenta.
Profesor Miljković nas podsjeća da obrazovanje nije privilegija mladih, već temelj ljudskog postojanja i napretka. Kroz iskustva iz rada sa nastavnicima i direktorima škola u Bosni i Hercegovini, otkriva kako kurikulum i menadžment u obrazovanju odraslih mogu postati alati osnaživanja, slobode i nade.
"Laici misle da su obrazovanje i učenje odraslih ušli u naše živote naglo i iznenada, kao posledica četvrte industrijske revolucije sa početka XXI veka. Oni malo upućeniji ova dva fenomena pripisuju prvoj industrijskoj revoluciji iz XVIII veka. Ko ovako razmišlja, nije dovoljno promislio o ljudskoj prirodi. To golo biće, bez rogova, kandži, krila ili strašnih očnjaka i nema drugog štita u životu, do učenja i obrazovanja. Ljudi ponovo greše kada misle da su ova dva fenomena, imanentna ljudskoj prirodi, isključivo vezana za period detinjstva i mladosti. Čovek, pronašavši vatru, točak, koplje, sigurno nije to znanje odmah podelio sa detetom, već sa drugim odraslim saplemenikom, kako bi kao grupa bili brži, jači, funkcionalniji od druge grupe, ali i od prirode koja ih okružuje. Obrazovanje i učenje, bili su i ostali u funkciji preživljavanja, opstanka i napretka. Obrazovanje i učenje je preduslov očovečenja ljudskog bića, kojim on postaje sposoban da preuzme teške uloge građanina, zaposlenog, roditelja i potomka, prijatelja, on postaje homo religiosus, ali i homo ludens... Čak i onaj koji ne želi da uči, mora da nauči kako da izbegne neželjeno učenje...
Radeći sa DVV-om i za DVV u Bosni i Hercegovini, već deceniju i po, najveći deo svog angažovanja usmerio sam na oblasti menadžmeta u obrazovanju i na oblast kurikuluma u obrazovanju odraslih. Sa direktorima i nastavnicima osnovnih i srednjih škola, vođenih više ličnom potrebom za usavršavanjem, nego zakonskom obavezom, ljudima željnim uređenog (prosvetnog) sistema, koji žive u ‘zemlji u kojoj je u svakom trenutku sve moguće’ (Andrić), otkrivali smo zajedno da je kurikulum više od nastavnog plana i programa, da je to i čija slika stoji iznad table, i kako se škola zove, i kakva su pravila oblačenja, i kako se polaznik oslovljava, a nekada i uslovljava... Otkrivali smo da je kurikulum svuda oko nas, da može biti i skrivena zamka u koju nas hvataju, da bi i mi hvatali u nju svoje polaznike, ali i mogućnost da se oslobodimo, osnažimo i ohrabrimo. Menadžmet je kao reč prihvaćena prvo sa podsmehom, ali i svešću da obrazovanje moramo urediti, osmisliti, planirati, organizovati i kontrolisati, da moramo upravljati njime. Sa malo teoriskog podstreka i puno kvalitetnog, životnog iskustva pravili smo planove koji su prevazilazili obrazovanje, i društvo i vreme... Zamišljali smo bolji svet od onoga koji nas okružuje, verujući da je obrazovanje put i način da tamo i stignemo. I dalje zamišljamo taj svet, hodeći putem obrazovanja i učenja brzinom puža i kornjače, preskačući i zaobilazeći prepreke koje nam dnevna politika postavlja, nesvesna da će klica obrazovnog menadžmenta dati svoj plod dosta godina posle setve, ali da će taj plod biti sladak. Verujem da obrazovanje i učenje može i spasiti i uništiti svet. Rad sa nastavnicima i direktorima osnovnih i srednjih škola u BiH, jača moj andragoški optimizam. Jer samo ništavni, sitni ljudi, učiteljev rad za sitan smatraju (Dositej)."